¹ A veliki svećenik reče: "Je li to tako?"

² A on reče: "Ljudi braćo i oci, poslušajte! Bog slave javi se ocu našemu Abrahamu, kad je bio u Mezopotamiji, prije nego se doseli u Haran.

³ I reče mu: "Izađi iz zemlje svoje i od roda svojega, i dođi u zemlju, koju ću ti pokazati!

⁴ Tada izađe iz zemlje Kaldejaca, i naseli se u Haranu. Odatle, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu, zemlju, u kojoj vi sad stanujete.

⁵ A ne dade mu baštine u njoj ni stope, nego mu je obeća dati u posjed, i potomstvu njegovu poslije njega, dok još nije imao djeteta.

⁶ A Bog mu reče ovako: "Potomci njegovi bit će došljaci u zemlji tuđoj. Stavit će ih u ropstvo i tlačit će ih četiri stotine godina.

⁷ I narodu, kojemu će služiti, ja ću suditi, reče Bog, i potom će izaći, i služit će meni na ovome mjestu.

⁸ I dade mu zavjet obrezanja. I tako mu se rodi Izak, i obreza ga u osmi dan, i Izaku se rodi Jakov, i Jakovu dvanaest patrijarha.

⁹ I patrijarsi su zavidjeli Josipu, i prodadoše ga u Egipat, ali je Bog bio s njim.

¹⁰ I izbavi ga od svih njegovih nevolja, i dade mu milost i mudrost pred Faraonom, kraljem egipatskim. On ga postavi poglavarom nad Egiptom i nad svom kućom svojom.

¹¹ A dođe glad na sav Egipat i Kanaan i nevolja velika, i nijesu nalazili hrane oci naši.

¹² A kad je čuo Jakov, da ima žita u Egiptu, posla najprije oce naše.

¹³ Drugi put upoznaše Josipa brata njegova, i rod Josipov otkri se Faraonu.

¹⁴ A Josip posla i dozva oca svojega Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet duša.

¹⁵ I siđe Jakov u Egipat, i umrije on, i oci naši.

¹⁶ I prenesoše ih u Sihem i položiše ih u grob, koji kupi Abraham za novce od sinova Hamorovih u Sihemu.

¹⁷ A kad se približi vrijeme obećanja što ga je bio obećao Bog Abrahamu, naraste narod i umnoži se u Egiptu.

¹⁸ Tada ustade drugi kralj u Egiptu, koji nije znao Josipa.

¹⁹ Ova je lukavo postupao s narodom našim. Silio je oce naše, da izlažu djecu svoju, da ne ostanu na životu.

²⁰ U to se je vrijeme r odio Mojsije, i bio je mio Bogu. Odgajao se tri mjeseca u kući oca svojega.

²¹ A kad ga izložiše, uze ga kći Faraonova, i odgoji ga sebi za sina.

²² I pouči se Mojsije u svoj mudrosti egipatskoj, i bio je silan u riječima i u djelima svojim.

²³ Kad mu je bilo četrdeset godina, dođe mu na um, da obiđe i braću svoju, sinove Izraelove.

²⁴ I kad je vidio, gdje se jednome čini nepravda, obrani ga i osveti ga, što mu se je činila nepravda, i ubi Egipćanina.

²⁵ A mislio je, da braća njegova razumiju, da im Bog daje spasenje rukom njegovom; ali oni nijesu razumjeli.

²⁶ A sutradan dođe među one koji su se svađali. Htjede ih pomiriti i reče: Ljudi, braća ste, zašto činite nepravdu jedan drugome?

²⁷ A onaj, što je činio nepravdu bližnjemu, odbi ga i reče: "Tko je tebe postavio glavarom i sucem nad nama?

²⁸ Hoćeš li da ubiješ i mene, kao što si jučer ubio Egipćanina?

²⁹ Čuvši Mojsije ovu riječ pobježe, i posta došljak u zemlji Midjanskoj, gdje mu se rode dva sina.

³⁰ I kad se navrši četrdeset godina, javi mu se u pustinji gore Sinajske anđeo u ognjenom plamenu grma.

³¹ A kad Mojsije vidje, divio se je viđenju. I kad pristupi da promotri, progovori mu glas Gospodnji:

³² 'Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev'. A Mojsije uzdrhtao je i nije se usudio pogledati.

³³ A Gospodin mu reče: "Izuj obuću sa svojih nogu, jer je mjesto, na kojem stojiš, zemlja sveta.

³⁴ Dobro sam vidio nevolju svojega naroda, koji je u Egiptu, i čuo sam njihovo uzdisanje, i sišao sam da ih izbavim. I sad hajde, da te pošljem u Egipat!

³⁵ Ovoga Mojsija, kojega odbiše rekavši: 'Tko te postavi glavarom i sucem?' Njega posla Bog kao glavara i izbavitelja rukom anđela, koji mu se javi a grmu.

³⁶ On ih izvede uz čudesa i znake, što ih, je činio u zemlji Egipatskoj i u Crvenom moru i u pustinji četrdeset, godina.

³⁷ Ovo je Mojsije, koji reče sinovima Izraelovim: 'Proroka će vam podignuti Bog iz vaše braće, kao mene njega slušajte.'

³⁸ Ovo je onaj, što je bio u zajednici u pustinji s anđelom, koji mu je govorio na gori Sinajskoj, i s ocima našim, koji je primio riječi života, da ih dadne nama.

³⁹ Ali oci naši ne htjedoše ga poslušati, nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojim u Egipat.

⁴⁰ I rekoše Aronu: 'Napravi nam bogove, koji će ići pred nama; jer ne znamo, što se dogodilo ovome Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje Egipatske'.

⁴¹ I napraviše tele u one dane, i prinesoše žrtvu idolu, i radovali su se djelima ruku svojih.

⁴² A Bog se okrenu od njih, i predade ih da služe vojsci nebeskoj, kao što je pisano u knjizi proroka: "Jeste li mi prinosili žrtve zaklanice i prinose u pustinji četrdeset godina, kućo Izraelova?

⁴³ Šator Molohov nosili ste sa sobom i zvijezdu boga Remfana, slike, što ih načiniste, da im se klanjate. Zato ću vas prognati dalje od Babilona.

⁴⁴ U pustinji su imali oci naši šator svjedočanstva. Tako je bio naredio onaj, koji je zapovjedio Mojsiju, da ga načini po slici, koju je bio vidio.

⁴⁵ Naši ga oci primiše i donesoše pod Jošuom u zemlju neznabožaca, koje odagna Bog ispred lica naših otaca. Tako je bilo do dana Davidovih.

⁴⁶ Ovaj nađe milost u Boga, i izmoli, da nađe stan Bogu Jakovljevu.

⁴⁷ A Salomon mu sagradi kuću.

⁴⁸ Ali Svevišnji ne stanuje u rukotvorinama, kao što govori prorok:

⁴⁹ Prijestolje je moje nebo, i zemlja je podnožje nogama mojim. Kakvu ćete mi kuću graditi? govori Gospodin. Ili koje je mjesto za moje počivanje?

⁵⁰ Ne načini li sve ovo ruka moja?

⁵¹ Tvrdovrati i neobrezanih srca i ušiju! Vi se jednako protivite Duhu Svetome; kako vaši oci, tako i vi.

⁵² Kojega od proroka ne progoniše oci vaši? I ubiše one, koji su naprijed javljali dolazak Pravednika, kojemu sad vi postadoste izdajnici i ubojice.

⁵³ Vi, koji primiste zakon odredbom anđela, ali ne držaste."

⁵⁴ Kad ovo čuše, rasrdiše se vrlo u srcima svojim, i škrgutali su zubima na njega.

⁵⁵ A on pun Duha Svetoga pogleda na nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu,

⁵⁶ I reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina čovječjega gdje stoji s desne strane Bogu."

⁵⁷ A oni vičući iza glasa ztisnuše uši svoje i navališe jednodušno na njega.

⁵⁸ Izbaciše ga iz grada i kamenovaše ga. Svjedoci odložiše haljine svoje kod nogu mladića, koji se je zvao Savao.

⁵⁹ Tako kamenovaše Stjepana. A on se je molio i govorio: " Gospodine Isuse, primi duh moj!"

⁶⁰ Onda klekne na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzimaj im ovo za grijeh!" To rekavši usnu.

 

B
O
G
 
T
E
 
V
O
L
I
 
 

♥
:)