1 I čuh glas veliki iz crkve gde govori sedmorici anđela: Idite, i izlijte sedam čaša gneva Božijeg na zemlju.
2 I ode prvi anđeo, i izli čašu svoju na zemlju; i postaše rane zle i ljute na ljudima koji imaju žig zverin i koji se klanjaju ikoni njenoj.
3 I drugi anđeo izli čašu svoju u more; i posta krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umre u moru.
4 I treći anđeo izli čašu svoju na reke i na izvore vodene; i posta krv.
5 I čuh anđela vodenog gde govori: Pravedan si Gospode, koji jesi, i koji beše, i svet, što si ovo sudio;
6 Jer proliše krv svetih i proroka, i krv si im dao da piju jer su zaslužili.
7 I čuh drugog iz oltara gde govori: Da, Gospode Bože Svedržitelju, istiniti su i pravi sudovi Tvoji.
8 I četvrti anđeo izli čašu svoju na sunce, i dano mu bi da žeže ljude ognjem.
9 I opališe se ljudi od velike vrućine, i huliše na ime Boga koji ima oblast nad zlima ovima, i ne pokajaše se da Mu dadu slavu.
10 I peti anđeo izli čašu svoju na presto zverin; i carstvo njeno posta tamno, i žvakahu jezike svoje od bola.
11 I huliše na ime Boga nebeskog od bola i od rana svojih, i ne pokajaše se od dela svojih.
12 I šesti anđeo izli čašu svoju na veliku reku Eufrat; i presahnu voda njena, da se pripravi put carevima od istoka sunčanog.
13 I videh iz usta aždahinih, i iz usta zverinih, i iz usta lažnog proroka, gde iziđoše tri nečista duha, kao žabe.
14 Jer su ovo duhovi đavolski koji čine čudesa i izlaze k carevima svega vasionog sveta da ih skupe na boj za onaj veliki dan Boga Svedržitelja.
15 Evo idem kao lupež; blago onome koji je budan i koji čuva haljine svoje, da go ne hodi i da se ne vidi sramota njegova.
16 I sabra ih na mesto koje se jevrejski zove Armagedon.
17 I sedmi anđeo izli čašu svoju po nebu, i iziđe glas veliki iz crkve nebeske od prestola govoreći: Svrši se.
18 I biše sevanja munja i gromovi, i glasovi, i bi veliko tresenje zemlje, kakvo nikad ne bi otkako su ljudi na zemlji, toliko tresenje, tako veliko.
19 I grad veliki razdeli se na tri dela, i gradovi neznabožački padoše; i Vavilon veliki spomenu se pred Bogom da mu da čašu vina ljutog gneva svog.
20 I sva ostrva pobegoše, i gore se ne nađoše.
21 I grad veliki kao glava pade s neba na ljude; i ljudi huliše na Boga od zla gradnog, jer je velika muka njegova vrlo.
Izrada i web dizajn
Optimizacija za pretraživače
Domaći linkovi
Bend za svadbe
http://bendzasvadbu.com/
grad Novi Sad
Novog Sada
Stari Zavjet hrvatski
Biblija: Postanak
Izlazak
Levitski zakonik
Biblija: brojevi
Ponovljeni zakon
Jošua
Biblija: sudije
1. Samuelova
2. Samuelova
1. Kraljevima
2. Kraljevima
Svečane haljine
1. Ljetopisa
2. Ljetopisa
Ezra
Nehemija
Estera
Biblia Job
Psalmi Davidovi
Mudre izreke
Propovjednik
Pjesma nad pjesmama
Izaija
Jeremija
Jeremijine tužaljke
Ezekiel
Daniel
Hošea
Jona Biblija
Zaharija
Malahija
Novi Zavjet hrvatski
Jevanđelje po Mateju
Marko Jevanđelje po Marku
Luka Jevanđelje po Luki
Ivan Jevanđelje po Ivanu
Djela apostolska
Poslanica Rimljanima
1. Korinćanima poslanica
2. Korinćanima poslanica
Galaćanima
Efežanima
Poslanica Filipljanima
1. Solunjanima poslanica
1. Timoteju poslanica
Hebrejima
Poslanica Jakovljeva
Otkrivenje Ivanovo Apokalipsa