1 Beše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte, sestre njene.
2 (A Marija, koje brat Lazar bolovaše, beše ona što pomaza Gospoda mirom i otre noge Njegove svojom kosom.)
3 Onda poslaše sestre k Njemu govoreći: Gospode! Gle, onaj koji Ti je mio bolestan je.
4 A kad ču Isus, reče: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi Sin Božji s nje.
5 A Isus ljubljaše Martu i sestru njenu i Lazara.
6 A kad ču da je bolestan, tada osta dva dana na onom mestu gde beše.
7 A potom reče učenicima: Hajdemo opet u Judeju.
8 Učenici Mu rekoše: Ravi! Sad Judejci htedoše da Te ubiju kamenjem, pa opet hoćeš da ideš onamo?
9 Isus odgovori: Nije li dvanaest sahata u danu? Ko danju ide ne spotiče se, jer vidi videlo ovog sveta;
10 A ko ide noću spotiče se, jer nema videla u njemu.
11 Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.
12 Onda Mu rekoše učenici Njegovi: Gospode! Ako je zaspao, ustaće.
13 A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
14 Tada im Isus kaza upravo: Lazar umre.
15 I milo mi je vas radi što nisam bio onamo da verujete; nego hajdemo k njemu.
16 Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reče učenicima: Hajdemo i mi da pomremo s njim.
17 A kad dođe Isus nađe ga, a on već četiri dana u grobu.
18 (A Vitanija beše blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)
19 I mnogi od Judejaca behu došli k Marti i Mariji da ih teše za bratom njihovim.
20 Kad Marta dakle ču da Isus ide, izađe preda Nj, a Marija seđaše doma.
21 Onda reče Marta Isusu: Gospode! Da si Ti bio ovde ne bi moj brat umro.
22 A i sad znam da šta zaišteš u Boga daće ti Bog.
23 Isus joj reče: Brat će tvoj ustati.
24 Marta Mu reče: Znam da će ustati o vaskrsenju, u poslednji dan.
25 A Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji veruje mene ako i umre živeće.
26 I nijedan koji živi i veruje mene neće umreti vavek. Veruješ li ovo?
27 Reče Mu: Da, Gospode! Ja verovah da si Ti Hristos, Sin Božji koji je trebalo da dođe na svet.
28 I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju, sestru svoju govoreći: Učitelj je došao, i zove te.
29 A ona kad ču, usta brzo i otide k Njemu.
30 Jer Isus još ne beše došao u selo, nego beše na onom mestu gde Ga srete Marta.
31 A Judejci onda koji behu s njom u kući i tešahu je, kad videše Mariju da brzo usta i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače onamo.
32 A Marija kako dođe gde beše Isus, i vide Ga, pade na noge Njegove govoreći Mu: Gospode! Da si Ti bio ovde, ne bi umro moj brat.
33 Onda Isus kad je vide gde plače, i gde plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.
34 I reče: Gde ste ga metnuli? Rekoše Mu: Gospode! Hajde da vidiš.
36 Onda Judejci govorahu: Gledaj kako ga ljubljaše,
37 A neki od njih rekoše: Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slepcu učiniti da i ovaj ne umre?
38 A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a beše pećina, i kamen ležaše na njoj.
39 Isus reče: Uzmite kamen. Reče Mu Marta, sestra onog što je umro: Gospode! Već smrdi; jer su četiri dana kako je umro.
40 Isus joj reče: Ne rekoh li ti da ako veruješ videćeš slavu Božju?
41 Uzeše, dakle, kamen gde ležaše mrtvac; a Isus podiže oči gore, i reče: Oče! Hvala Ti što si me uslišio.
42 A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovde stoji, da veruju da si me Ti poslao.
43 I ovo rekavši zovnu glasno: Lazare! Iziđi napolje.
44 I iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: Razrešite ga i pustite nek ide.
45 Onda mnogi od Judejaca koji behu došli k Mariji i videše šta učini Isus, verovaše Ga.
46 A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus.
47 Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: Šta ćemo činiti? Čovek ovaj čini mnoga čudesa.
48 Ako ga ostavimo tako, svi će ga verovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
49 A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine beše poglavar sveštenički, reče im: Vi ne znate ništa;
50 I ne mislite da je nama bolje da jedan čovek umre za narod, negoli da narod sav propadne.
51 A ovo ne reče sam od sebe, nego, budući poglavar sveštenički one godine, proreče da Isusu valja umreti za narod;
52 I ne samo za narod, nego da i rasejanu decu Božiju skupi ujedno.
53 Od toga, dakle, dana dogovoriše se da Ga ubiju.
54 A Isus više ne hođaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i onde hođaše s učenicima svojim.
55 A beše blizu pasha jevrejska, i mnogi iz onog kraja dođoše u Jerusalim pre pashe da se očiste.
56 Tada tražahu Isusa, i stojeći u crkvi govorahu među sobom: Šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik?
57 A glavari sveštenički i fariseji izdaše zapovest ako Ga ko opazi gde je, da javi da Ga uhvate.
Izrada i web dizajn
Optimizacija za pretraživače
Domaći linkovi
Bend za svadbe
http://bendzasvadbu.com/
grad Novi Sad
Novog Sada
Stari Zavjet hrvatski
Biblija: Postanak
Izlazak
Levitski zakonik
Biblija: brojevi
Ponovljeni zakon
Jošua
Biblija: sudije
1. Samuelova
2. Samuelova
1. Kraljevima
2. Kraljevima
Svečane haljine
1. Ljetopisa
2. Ljetopisa
Ezra
Nehemija
Estera
Biblia Job
Psalmi Davidovi
Mudre izreke
Propovjednik
Pjesma nad pjesmama
Izaija
Jeremija
Jeremijine tužaljke
Ezekiel
Daniel
Hošea
Jona Biblija
Zaharija
Malahija
Novi Zavjet hrvatski
Jevanđelje po Mateju
Marko Jevanđelje po Marku
Luka Jevanđelje po Luki
Ivan Jevanđelje po Ivanu
Djela apostolska
Poslanica Rimljanima
1. Korinćanima poslanica
2. Korinćanima poslanica
Galaćanima
Efežanima
Poslanica Filipljanima
1. Solunjanima poslanica
1. Timoteju poslanica
Hebrejima
Poslanica Jakovljeva
Otkrivenje Ivanovo Apokalipsa